Koze pripadaju među najstarije pripitomljene rase životinja koje su od davnina služile čovjeku i davale mu meso, mlijeko, kožu, dlaku i stajnjak. Međutim, industrijalizacija poljoprivrede, ove vrste domaćih životinja bacila je na marginu. Tako je među ugrožene rase došla i domaća balkanska koza, što znači da ova autohtona rasa domaće životinje od ukupnog broja ženskih priplodnih grla nema više od 10.000 grla.
Balkanska koza je tipičan primjer primitivnih rasa slabih produktivnih osobina. Najviše je rasprostranjena u brdsko planinskim predjelima Srbije, kod nas na području Bara i Ulcinja.
Prosječne je visine oko 65 cm u grebenu, a masa im je 34-40 kilograma. Dlaka je duga i javlja se u svim varijetetima boje. Jarčevi na glavi imaju velike i dobro razvijene rogove, kod koza ti rogovi su manji. Tek je plodna sa navrsene dvije godine. Jari jedno, do dva jareta. Laktacija je kratka sedam do osam mjeseci. Vrlo je otporna na niske temperature.
Kako se navodi na sajtu cepib.org.rs, zvaničnoj prezentaciji Centra za očuvanje autohtonih rasa, prema podacima DAD-IS FAO, u Srbiji je u 2009. godini zabilježeno 500 do 1.000 primjeraka domaće balkanske koze, a recimo u intervjuu za RTS, veterinar Igor Rabat, koji na Sokolskim planinama gaji zaboravljene rase domaćih životinja, iznio je podatak da u 2019. godini u Srbiji postojalo, možda, samo još 200 grla balkanske koze.
- Balkanska koza je karakteristična po svojoj dugoj dlaci, koja se naziva kostret. One su nekada šišane i od te dlake su se izrađivale šare na košuljama za svečane prilike - naveo je Rabat, u izjavi za RTS.
A.D.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
